Besplatni Hosting | Web Hosting | Zakup Domena | Supetar - Brac - Croatia | MaXtel | Mikrotik Web Shop | Croatia Holidays | Apartments Croatia
 

                                  Čitaju li naši učenici ili „knjige nisu njihov stil“?

 

 

Suvremena osnovna škola priprema i osposobljava učenike za cjeloživotno obrazovanje potičući i razvijajući njihovu radoznalost, samostalnost i kreativnost. Zato ih treba naučiti učiti kako bi uvijek mogli upotrijebiti ogromno znanje pohranjeno u knjigama i drugim medijima.

Ti različiti izvori znanja (knjige, časopisi, audio i video zapisi) čuvaju se i daju na korištenje u školskoj knjižnici. Jesu li naši učenici zainteresirani za istraživanje i samostalno učenje? Koliko, kada i kako koriste ono što im knjižnica nudi? Odgovore smo dobili provedbom anonimne ankete u kojoj  je sudjelovalo 425 učenika (212 djevojčica i 213 dječaka) od 3. do 8. razreda. 

Neki odgovori su nas obradovali, neki zatekli, a neki zabrinuli. Kako bismo izbjegli subjektivnost, rezultate ankete donosimo bez komentara, uz pokoji nelektorirani učenički zapis.

O čitanju obvezne školske lektire

Obveznu školsku lektiru učenici čitaju redovito (70%) ili ponekad (25%), a 5% učenika nikada ne čita lektiru. Oni koji samo povremeno čitaju lektiru, žale se na nedostatak vremena ili kažu da su neke lektire dosadne. Oni koji nikada ne čitaju, odgovaraju da ne vole knjige.

Učenici su na čitanje obvezne školske lektire potaknuti različitim motivima. U nižim razredima je to ljubav prema knjizi i želja da se nešto nauči, a u višim razredima čitanje postaje obveza, a ljubav zamjenjuje želja da se dobije bolja ocjena. Odlikaš, učenik 5. razreda piše zašto čita obveznu lektiru: „Zato jer da dobijem dobru ocjenu i da mi se čača i mater ne naljute.“

 

O čitanju „iz gušta“

 Prema odgovorima naših učenika, knjiga više nije u modi: samo ih 35% pročita 5 ili više knjiga tijekom jedne godine. S knjigom se najviše druže četvrtaši (90% učenika pročita barem 3 knjige tijekom godine), a slijede ih trećaši (89%). Oni bi čitali i više, ali nemaju vremena. Učenica 4. razreda odgovara zašto čita samo povremeno: „Jednostavno ne mogu, ali ću se potruditi.“

 Broj učenika koji ne čitaju, ako ne moraju, raste zajedno s njima. 47% sedmaša i isto toliko osmaša ne čita ništa osim obvezne lektire. Odlična učenica 7. razreda objašnjava zašto ne čita: „Zato što me to ne zanima, i knjige nisu moj stil, ne volim ih čitati i dosadne su.“ Šestaš na isto pitanje odgovara jednostavno: „To mi je muka.“

 

                                                                 

Časopisi

              Naši učenici su veliki čitači časopisa (74% ih čita), a četvrtaši su najbrojniji (85%). Izbor časopisa je raznolik. U  3. i 4. razredu najčešće se čitaju: Radost, Prvi izbor, Moje tijelo, Drvo znanja, National Geographic, Zvrk. U ovoj dobi su za čitanje časopisa zainteresirani podjednako dječaci i djevojčice. Oni čitaju kad im je dosadno, da se zabave, nešto nauče, a dječak iz 3. razreda piše: „Jer mi je lijepo kad čitam.“

            U 5. razredu dječaci gube interes za časopise, a one koji čitaju najviše zanimaju sportski časopisi. Riječ čitati neki dječaci tumače izrazom gledati slike.  Djevojčice najčešće čitaju OK!, Bravo i Teen. Poneko dijete je još uvijek zainteresirano za Modru lastu, Drvo znanja, National Geographic i Enter.

Od 5. do 7. razreda znatno više čitača je među djevojčicama. Za znanstveno-popularne časopise skoro nitko nije zainteresiran. Djevojčice najčešće čitaju OK!, Teen i Bravo, a dječaci sportske novine i časopise. Čitaju i Slobodnu Dalmaciju te 24 sata, a jedna djevojčica dodaje: „Kad mi dida dâ:“

Kao razlog zašto ne čitaju časopise ili novine, djeca najčešće navode da ih to ne zanima (dosadno, to je bezveze, ne želim) i  skupi su („Triba dosta kuna“). Jedan odlikaš, učenik 5. razreda piše: „Štoću čitat.“ Drugi dječak, također odlikaš iz 5. razreda se čudi: „Zar i njih?“

Što radim u školskoj knjižnici?

            U našoj školi se provodi program knjižničnog opismenjavanja i učenicima je poznato što sve mogu raditi u školskoj knjižnici. Evo što od ponuđenog koriste:

                                 

Koliko često sam u knjižnici

Interes za školsku knjižnicu i sadržaje koje ona nudi  je najveći u 4. razredu, a najmanji u 8. Većina učenika razredne nastave u knjižnicu dolazi dvaput mjesečno, a učenici predmetne nastave jednom mjesečno.

                                                       

Učenici u knjižnicu dolaze dvaput ili jednom mjesečno, a viši razredi rijetko.   Željeli smo saznati što bi ih motiviralo da u knjižnici češće borave.

                                   

Da sam ja školski knjižničar...

            Učenici 3. razreda najčešće odgovaraju da bi knjižnica tada radila cijeli dan, bila ljepša, veća i „imala sve knjige na svijetu“. Jedan dječak piše da bi zaposlio tri knjižničara, a drugi  izjavljuje: „Radio bi svoj posal a ne bio na kumpjutoru.“

            Četvrtaši predlažu da knjižnica bude šarena, s više knjiga, u većem prostoru, a ima i onih koji žele manje strogu knjižničarku koja  bi oprostila „ako slučajno izgubim ili išaram knjigu“.

            Petaši bi knjižnicu premjestili na sredinu škole „da je negdje svima bliže. Da ima više knjiga. Bilo bi lijepo i mirno“.  Tri dječaka i jedna djevojčica kažu „ne bi je ni bilo“, a 13 dječaka i 5 djevojčica pišu „bila bi igraonica“.

            Najbrojniji su šestaši (15 učenika i 18 učenica) koji bi  nabavili više knjiga i časopisa te bolje opremili knjižnicu („a ne ove stare police“). Njihova druga želja je da knjižnica postane igraonica.

            Sedmaši bi nabavili bolju opremu (više računala), više knjiga (15 dječaka i 15 djevojčica), a 12 učenika bi od knjižnice napravilo igraonicu. Malobrojni bi knjižnicu zatvorili, a 3 učenika izjavljuju: „Ja nikad ne bih bio knjižničar.“

            Učenici osmog razreda bi promijenili opremu, nabavili više knjiga, napravili od knjižnice igraonicu, a 5 učenika ne bi mijenjalo ništa osim knjižničarke. I na ovom uzrastu 5 učenika nikada ne bi bili knjižničar.

Grupni portet

       Uzeli smo najzastupljenije odgovore i dobili sličicu naših učenika. Oni redovito čitaju obveznu lektiru. Do 5. razreda čine to jer vole knjigu i uče („razvijam  mozak“), a od 5. do 8. zato što moraju i žele bolju ocjenu. Ponekad pročitaju i nešto što nije „za ocjenu“,  kad im je dosadno i kad su praznici „jer mi je lipo kad čitam“ ili  „tako lakše zaspim“.

Naši učenici rado čitaju časopise, npr.  Radost, Modru lastu, Drvo znanja, National Geographic do 5. razreda, a onda prelaze na sportske časopise i novine (dječaci) ili Teen, OK! Bravo (djevojčice).

U knjižnicu dolaze po lektiru, a dolazili bi češće kad bi u knjižnici bio veći izbor knjiga. Knjižnica bi trebala postati igraonica i bilo bi poželjno da se internet može koristiti bez nadzora.